Sa deponije se širio nepodnošljiv smrad. Bilo je nemoguće proceniti njene razmere. Dokle god je sezao pogled, tu je bilo i smeće. Sever-Jug-Istok-Zapad… na koju god stranu krenuli, nije bilo razlike. Deponija je delovala uronjena u večnost i sopstvenu kosmičku beskonačnost. Hodali su oštrim korakom, kao da nekuda žure. Pod nogama su im redom ostajale:…Read more
Dugo su sedeli i ćutali posmatrajući nepregledno prostranstvo deponije. Kiseli smrad nisu više osećali. Toliko vremena su proveli na jednom od brežuljaka smeća da im je čulo mirisa potpuno otupelo. Deponija je bila toliko velika da joj se kraj nije video. Bar ne golim okom. – Misliš li da je ovo kraj? – tužno upita…Read more
Mama je žurnim korakom prošla kroz vrata lifta čvrsto stežući ruku svog sina koji ju je jedva pratio zadihan. Pritisnula je taster X i lift je nakon početnog naglog trzaja nastavio da klizi lagano naniže što je kod malog izazvalo strah. Nakon nekoliko dugih trenutaka lift se zaustavio i vrata su se otvorila. Izašli su…Read more
Probudio se pre nego što je budilnik zazvonio. Nikada mu se to nije dešavalo, ali je morao sebi priznati da je bio ipak pomalo nervozan. Ipak su prošle tolike godine, a da se niko od rodbine nijednom nije javio. Ni za retke porodične praznike. A onda je prethodne večeri neko pozvonio na vrata. Oprezno je…Read more
Vozio je već satima, a onda je zaspao. Za volanom ga je iz sna trgao oštar zvuk grebanja metala o metal. Pogledao je desno – nije video ništa. Pogledao je levo. Isto ništa. – Kakvo je ovo sranje od muzike na radiju – pomislio je dok je pokušavao da promeni stanicu – kuda ide…Read more
Sedeo je u kožnoj fotelji u svojoj kancelariji. Iz obožavanih aktivnih monitora razlivala se melodija “Fantastične simfonije” Hektora Berlioza u njegove uši i napaćenu dušu. Usne su mu se razvukle u nešto nalik na osmeh. Danas je taj dan. Dan kada će sprovesti svoj plan. Plan koji je godinama čekao na izvršenje. Sistematičan, strpljiv i…Read more
Hodali su satima. Mećava ih je pratila od kada su shvatili da haski kome su sami dali ime Garika neće sam moći da vuče snežne sanke koje im je za „simboličan iznos“ prepustio izvesni Toralf. – Lepo sam ti rekao da ne treba toliko brzo da vozimo – reče Pukovnik nadrkano – koliko pasa treba…Read more
Kometa na kojoj su se zatekli munjevito je jurila Sunčevim sistemom, opisujući neuobičajene geometrijske figure. Sedeli su na ledenom obronku usred centralnog masiva sa kog su imali odličan pregled skoro cele površine komete. Pogled je bio nestvaran: usred oluje koja je s vrha komete nosila ledenu prašinu naziralo se naizgled nepregledno ledeno prostranstvo. S vremena…Read more
Šalu na stranu – ali na koju? Traktat o sindromu mentalne malaksalosti svakako nije klasično književno delo. Ako bismo i pokušali da ga na bilo koji način žanrovski odredimo, mogli bismo reći da je u pitanju zbirka priča. Ali to nećemo uraditi. Za autore je Traktat skoro dve decenije bio način da određene događaje iz…Read more
Dragi moj čitaoče ili čitateljice (mora se biti rodno korektan, takva vremena su došla…). Čuj „dragi“ i čuj „čitaoče / čitateljice“! Ja znam da luzeri koji konzumiraju ove splačine i literarne izlive adolescencije očekuju sopstveni „kutak za ukrutak“ od ove priče. No, od toga nema ništa. Bojim se da „ljudi“ koji napamet znaju čitav opus…Read more